Advokatske usluge

Sporazum o priznanju krivičnog dela

Sporazum o priznanju krivičnog dela je u naše pravo ušao iz američkog krivičnog postupka i postoji tek od 2009. godine.

Na ovaj način se ubrzava i olakšava rad sudova koji su zatrpani sve većim brojem predmeta, olakšava se dokazivanje i smanjuju troškovi.

Sporazum o priznanju krivice može da se sklopi na predlog javnog tužioca ili na inicijativu okrivljenog.

Od početka pregovora sa javnim tužiocem oko sporazuma pa sve do njegovog potpisivanja obavezno je prisustvo branioca okrivljenog.

Branilac mora biti advokat, koji se stara o pravima okrivljenog i prilikom potpisivanja sporazuma vodi računa o tome da je sporazum u interesu okrivljenog.

Sporazum se može zaključiti za svako krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti, bez obzira na visinu zaprećene kazne.

Sporazum u pisanoj formi sačinjava javni tužilac; a potpisuju ga javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac.

Sporazum se podnosi sudu u zavisnosti da li je postignut pre potvrđivanja optužnice ili posle o njemu će odlučivati sudija za prethodni postupak odnosno predsednik veća.

Sporazum ima dejstvo tek ako ga usvoji sud na posebnom ročištu.

Postoje dva osnovna uslova za prihvatanje sporazuma:

  • Da je podignuta optužnica
  • Da okrivljeni prizna krivično delo za koje se tereti.

Priznanje okrivljenog mora da bude potpuno, i ono se unosi u zapisnik koji se vodi u toku ročišta.

Na osnovu sporazuma o priznanju krivičnog dela okrivljeni može da ima sledeće povlastice:

  • Smanjenje kazne odnosno druge krivične sankcije
  • Obustavu krivičnog gonjenja za dela koja nisu obuhvaćena sporazumom
  • Delimično ili potpuno oslobađanje od plaćanja troškova postupka

Kazna se može izreći ispod zakonskog minimuma samo ukoliko to Krivični zakonik dopušta.

Smanjenje kazne je najčešće glavni motiv zaključenja sporazuma kao i oslobađanje troškova.

Na ovaj način je olakšano dokazivanje javnom tužiocu; a za uzvrat okrivljeni dobija što manju kaznu.

Bez postojanja sporazuma; sam proces bi bio dugotrajan oduzimao bi vreme i novac; a okrivljeni ne može da zna na koju će kaznu biti osuđen.

Na ovaj način postoji određena sigurnost; u pogledu dobijanja minimalne kazne; obustavljanje krivičnog gonjenja za neka druga dela kao i oslobođenje od troškova koji nisu mali.

Sporazum se može odnositi i na mere upozorenja i mere bezbednosti.

U postupku zaključenja sporazuma o priznanju krivičnog dela, oštećeni – lice koje oštećeno krivičnim delom nema nikakva posebna prava; njegova saglasnost nije neophodna za zaključenje sporazuma.

Oštećeni ima pravo da prisustvuje ročištu; može da istakne svoj imovinskopravni zahtev.

Imovinskopravni zahtev se najčešće ostvaruje u parničnom postupku i ne ulazi u sporazum o priznanju krivičnog dela.

Imovinskopravni zahtev je pravo oštećenog da zahteva naknadu štete od okrivljenog kako materijalno tako i nematerijalne štete za nanošenje duševnih bolova.

Javni tužilac nema pravo da bilo kako utiče na visinu tog imovinskog zahteva; to pravo pripada oštećenom i na njemu je da odluči da želi da potražuje i kolika će biti visina potraživanja.

O sporazumu o priznanju krivičnog dela odlučuje sudija na ročištu bez prisustva opšte javnosti.

Na samo ročište se pozivaju javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac.

Ukoliko se na ročištu ne pojave javni tužilac ili branilac ročište se odlaže.

Ako se ne pojavi okrivljeni sporazum se odbacuje Rešenjem.

Ukoliko je okrivljeni izostao sa ročišta iz opravdanog razloga; može da traži povraćaj u pređašnje stanje.

Sud može da donese:

  • Rešenje kojim se sporazum odbacuje
  • Rešenje sa kojim se sporazum prihvata i na osnovu tog rešenje donosi presudu
  • Rešenje sa kojim se sporazum odbija

Ukoliko sud odbije sporazum; sudija donosi odluku kojim se naređuje uništavanje sporazuma i spisa koji su u vezi sa njim; a postupak se vraća u fazu koja je prethodila sporazumu.

Žalba protiv rešenja o odbacivanju sporazuma i odbijanja sporazuma nije dozvoljena.

Izuzetno je dozvoljena Žalba ukoliko presuda nije u skladu sa zaključenim sporazumom i ako postoji razlog za obustavu postupka.

Na ovaj način presuda odmah postaje pravosnažna; žalba je izuzetno dozvoljena jedino ako sud donese presudu koja nije u skladu sa dogovorenim.

Na ovaj način se obezbeđuje dodatna sigurnost okrivljenom koji ima poverenja da će poštovati ono što je postignuto sporazumom; i samo u slučaju nepoštovanja ima pravo na Žalbu.

U svim ostalim slučajevima Žalba je isključena jer se sud i ne upušta u dokazivanje činjeničnog stanja nego samo proverava da li je postignuti sporazum u skladu sa Krivičnim zakonikom Republike Srbije.

Zaključenje sporazuma o priznanju krivičnog dela je često najbolji i najbrži način da se krivični postupak okonča i okrivljeni bi trebalo uvek da razmotri opciju zaključenja sporazuma o priznanju krivičnog dela.