Advokatske usluge

Utvrđivanje i osporavanje očinstva

U Srbiji se vanbračno očinstvo utvrđuje:

  1. Priznanjem od strane pretpostavljenog oca; majka u porodilištu daje podatke o čoveku za koga smatra da je otac deteta; nakon toga se obaveštava muškarac koji se smatra ocem deteta upozorava o posledicama priznanja i ima rok od 30 dana da prizna dete kao svoje.
  2. Ukoliko muškarac koji se smatra ocem deteta ne prizna dete kao svoje matičar podučava majku o mogućnosti da pokrene postupak za utvrđenje očinstva.

Priznanje očinstva: u Francuskoj jednostrani akt nije potrebna saglasnost majke: nekad zabranjeno utvrđivanje očinstva ako je dete rođeno usled preljube; ukinuto 70-ih. U Holandiji ne može da prizna dete dok mu brak traje. U Nemačkoj i Belgiji može uz saglasnost supruge. U Grčkoj mogu i baba i deda da daju saglasnost ako otac deteta nije živ. U Srbiji može da se prizna očinstvo i u formi testamenta. Osporavanje izjave o očinstvu PZ rok 1 g. od uočenja zablude, prinude.

Postupak za utvrđenje očinstva se uvek pokreće pred nadležnim Višim sudom.
Iz postupka je isključena javnost; karakteriše ga istražno načelo – cilj je da se utvrdi materijalna istina i načelo hitnosti – u slučaju Miroslava Ilića postupak je trajao mnogo duže nego što zakon predviđa. Zakon predviđa da se prvo ročište zakazuje u roku od 15 dana od dana prijema tužbe, a da apelacioni sud o Žalbi mora da odluči u roku od 30 dana. Ovakvi rokovi predviđeni Zakonom su nerealni i nikad se ne poštuju; jednostavno u našoj zemlji nema dovoljno sudija i sudovi su preopterećeni. U postupku nije moguće doneti Presudu zbog izostanka niti je moguće zaključiti sudsko poravnanje.
Uvek je dozvoljena Revizija – ona je vanredni pravni lek koji se izjavljuje protiv pravosnažne presude; moguća je zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Dokazna sredstva koja se koriste u postupku utvrđivanja očinstva:

  1. Utvrđivanje steriliteta označenog muškarca
  2. Ispitivanje trajanja trudnoće
  3. Ispitivanje krvnih grupa i podgrupa
  4. Antropomorfološko veštačenje – „odokativni“ metod na koga dete liči
  5. Najsigurniji metod DNK testiranje.

U našem ZPP-u stoji da sud donosi odluku na osnovu slobodnog sudijskog uverenja; svi dokazi su jednaki; ne postoji hijerarhija dokaza.

Ispitivanje krvnih grupa je pouzdan metod za isključenje nekog muškarca kao oca deteta; npr. ukoliko majka i pretpostavljeni otac deteta imaju krvnu grupu O a dete AB; jasno je da muškarac za koga se tvrdi da je otac deteta to nije. Najpouzdanija metoda je DNK testiranje 99,73% tačnosti, 1/3 testirane dece.

Problem sa ovi metodama je što sve baziraju na dobrovoljnosti testiranja.
Smatra se da narušava telesni integritet ispitanika i bez samo dozvole ovakva medicinska testiranja se ne mogu raditi.

  • U Engleskoj ta analiza ima dobrovoljni karakter odbijanje tog testa dovodi da se usvoji zahtev protivne stranke.
  • U francuskom, španskom i italijanskom pravu ne postoji dužnost da se podvrgne testiranju u skladu sa načelom nepovredivosti tela ali dovodi do pretpostavke o očinstvu.
  • U nemačkom pravu još od nacističkog perioda postoji dužnost da se podvrgne testiranju; moguće je prinudno uz asistenciju policije, ako novčana kazna ili kazna zatvora nisu dovelo do toga.
  • Slično je i u austrijskom pravu prinuda je dozvoljena radi dovođenja na testiranje, ali ne i samo testiranje; slično kao u pravu Švajcarske, Islanda i Švedske.
  • U pravu Grčke ko odbije testiranje onda se tvrdnje protivne strane smatraju tačnim.

U Novom Sadu je majka vanbračnog deteta 1990-te pokrenula postupak utvrđivanja očinstva nakon smrti muškarca za koga je tvrdila da je otac deteta; nakon DNK i ekshumacije utvrđeno je da pok. muškarac nije otac deteta.

Na ostrvu Tahitiju primenjuje se „odokativno“ dokazivanje očinstva. Na ovom ostrvu su velike polne slobode i meštani utvrđuju očinstvo glasanjem na koga dete najviše liči.

Slučaj u kome je bilo osporavanje i utvrđenje očinstva i muž majke i ljubavnik majke su insistirali na DNK testiranju;

Rokovi za dokazivanje: objektivni 10 g. i subjektivni 1 g. za majku; muškarca koji se smatra ocem deteta i muža majke. Neograničeni rok za dete.