U prvu grupu roditeljskog prava spadaju briga za život i zdravlje deteta.
Svako dete ima pravo na najbolje životne i zdravstvene uslove, a dete koje ima 15 godina i sposobno je za rasuđivanje može samostalno dati pristanak na medicinsku intervenciju.
Roditelji imaju pravo i dužnost da čuvaju maloletnu decu ali istovremeno i deca imaju pravo da žive sa svojim roditeljima. Maloletna deca mogu da žive odvojeno od svojih roditelja ako to zahtevaju opravdani interesi deteta ili je sudskom odlukom konstatovano nasilje u porodili ili postoji razlog za lišenje roditeljskog prava.
Naš Porodični zakon predviđa rešenje da maloletno dete koje ima 15 godina i koje je sposobno za rasuđivanje ima pravo da odluči sa kojim će roditeljem živeti.
Dete ima pravo da održava kontakt sa roditeljem sa kojim ne živi kao i sa drugim bliskim srodnicima.
Ako je u najboljem interesu deteta ovo pravo može biti ograničeno sudskom odlukom ako postoje razlozi za lišenje roditeljskog prava ili nasilje u porodici.
Roditelji imaju obavezu i pravo da doprinose pravilnom vaspitanju dece. U vaspitnom procesu odnos između roditelja i deteta treba da bude odnos ljubavi i uzajamnog poštovanja sa usmeravanjem deteta da usvoji i poštuje emocionalne, etičke i nacionalne vrednosti i identitet svoje porodice i društva. Roditelji ne smeju da ponižavaju dete i da ga kažnjavaju tako što će da vređaju njegovo ljudsko dostojanstvo i u obavezi su da štite dete od takvog postupanja drugih lica.
Dete ima pravo na obrazovanje u skladu sa svojim sposobnostima, željama i mogućnostima, sa tim da dete sa navršenih 15 g. ako je sposobno za rasuđivanje samostalno bira srednju školu.
Roditelji se staraju o obrazovanju deteta u skladu sa svojim mogućnostima i uz pravo da obrazuju dete u skladu sa svojim verskim i etičkim uverenjima.
Roditelji su zakonski zastupnici svog maloletnog deteta što znači da je njihov obim i osnov zastupanja određen zakonom. Budući da roditeljsko pravo pripada i jednom i drugom roditelju oba roditelja se smatraju zakonskim zastupnicima deteta.
Zastupanje ne mora da bude zajedničko, roditelji mogu sporazumom da odrede da maloletno dete zastupa jedan roditelj. Ako roditelji ne žive zajedno pravo zakonskog zastupanja ima roditelj kome je dete povereno na čuvanje i vaspitanje.
Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ipak ima pravo da u dogovoru sa drugim roditeljem odlučuje o bitnim pitanjima za dete: obrazovanje, veći medicinski zahtevi, raspolaganje imovinom velike vrednosti, promena prebivališta deteta.
Tužbu za vršenje roditeljskog mogu da podnesu dete, roditelj ili organ starateljstva.
Tužbu za zaštitu prava deteta mogu da podnesu dete, roditelj, javni tužilac ili organ starateljstva.
Dete sa napunjenih 10 godina može da slobodno izrazi svoje mišljenje o postupku u kome se odlučuje o njegovom pravu, da se samo obrati odgovarajućem organa za zaštitu tog prava.
Roditeljsko pravo se može produžiti i posle punoletstva deteta ako dete zbog duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja, telesnih mana ili drugih razloga nije sposobno da brine o svojoj ličnosti, pravima i interesima.
Osnovni sud u vanparničnom sudu odlučuje o produženju roditeljskog prava.
Pravosnažna sudska odluka o lišenju i vraćanju roditeljskog prava kao i produženju upisuje se u matične knjige rođenih.